Smisao života kroz prizmu autorovog Woodyja Allena
Mama i mali Woody[1] sjede kod psihijatra. Mama govori doktoru kako je Woody postao depresivan i kako više ništa ne radi, tj. nema interesa ni za što. Nešto je, naime, pročitao… «Svemir se širi.», kaže mali Woody. Mama, onako ljuta, upada u riječ i viče: «Svemir se širi!!!?» «Svemir je sve. Ako se širi jednog dana će se raspuknuti na pola……i to će biti kraj svemu.»Doktor upita Woodyja: «O čemu to pričaš?» Mama se ubacuje u razgovor i kaže kako je prestao pisati zadaće… «Koji je smisao svega?» odgovara Woody. Doktor mu odgovara kako se Brooklyn ne širi i kako se neće širiti još milijune godina. «A mi ćemo uživati dok smo živi!» kaže doktor i počne se smijati… Tipična Allenovska slagalica. Pomalo komična situacija iz koje se (teško, ali moguće) da iščitati autorova poanta. Woodyja Allena muče stvari na koje ne može utjecati. I dok je mali Woody depresivan zbog toga, doktoru je svejedno. Odnosno, dok Allena more brige o svemiru, nečemu puno večemu od nas samih, nečemu na što ne utječemo, ljudi oko njega žive bezbrižno, bez takvih briga. Pomalo mi je nevjerojatno koliko sam tankoćutna osoba, ponekad… Ponekad, upravo suprotno, briga me za svjetsku bol i nepravdu. Snađite se sami ili krepajte! I zato; sve što je Woodyjevo nije mi strano. The Universe is expanding[2]. Ne zapitate li se ponekad koja je svrha nas? U filmu Annie Hall Alvy Singer (Woody), usred, vjerojatno, napadaja pesimizma i dekadencije, kaže kako život djeli na strahote i nesreće. Strahote su smrtni slučajevi, invalidi, slijepi… Nesreća je, veli, sve ostalo. Uvijek se nasmijem gledajući tu scenu, jer Woody ni u jednom trenutku ne pomišlja na, kako to egzistencijalisti kažu, izlaz. Autorov život (na kojeg autora mislite?) je pun samoće, bola, patnje i nesreće. I male su porcije, odnosno, sve brzo završi. (A između redova… Umjetnost.)U filmu Manhattan Woody govori u diktafon:«Ideja za kratku priču o ljudima s Manhattana, koji sami sebi stvaraju nepotrebne, neurotične probleme i na taj način bježe od stvarnih, nerješivih životnih problema…o svemiru.»…«Zašto je život vrijedan življenja? To je stvarno dobro pitanje.Pa, postoji nekoliko dobrih stvari za koje, pretpostavljam, vrijedi živjeti.…Da moram izdvojiti jednu stvar to bi bio Groucho Marx.I drugi stavak simfonije…I Flaubertov Sentimentalni odgoj.
Frank Sinatra i Marlon Brando.
Predivne jabuke i kruške na Cézannovim slikama.[3]….»U umjetnosti pokušavam napraviti nešto perfektno jer je to toliko teško postići u stvarnosti. A zamislite dobar film ili avangardu ili egzistencijalizam… Ili možda pjesmu. Poezija…I Zvjezdana noć[4] i zvjezdana noć… Da je Zemlja kilometar bliža Suncu bilo bi nam prevruće. Život ne bi postojao. Da je Zemlja kilometar dalje od Sunca bilo bi nam prehladno. Pogađate, život ne bi postojao. Očito je, da je sam život najveće čudo. A opet toliko boli…Zašto je Woody Allen genijalan? Zato što je, u svoj svojoj kompliciranosti, u biti, vrlo jednostavan. Progovara o ljubavi, seksu, patnjama, neshvaćenosti. Dočarava na filmskom platnu, kroz duge kadrove, svu ljudskost. Sve situacije u životu nas, naprednih životinjica, su komične, spontane, duboke, banalne… Jednostavno genijalne. I Woody i ja to kužimo! Poput mesija kojima je, jedinima, sve jasno. Mi smo genijalni; ma i vi ste genijalni! Jer život je jedan, čudnovat i vrijedan. I razmišljanja o svemiru koji se širi prepusti meni. Zato što sam ja, kad sam bio mali, u kinu gledao Snjeguljicu. I dok su se svi moji vršnjaci zaljubili u nju, predivnu princezu, ja sam se zaljubio u zlu kraljicu. Koji je uopće smisao života? Da li stvarno mislite da itko zna? Ali znam da ga treba živjeti, prihvaćajući sve što nosi. Kako god to teško bilo. Jedan vic[5] samo… Tip dođe kod psihijatra i kaže: «Doktore! Moj brat je poludio. On misli da je kokoš.» Doktor ga pita: «Pa zašto ga ne prijavite?»«Ja bih, ali mi trebaju jaja.»
To je uglavnom ono što mi mislimo o vezama. One su totalno lude, iracionalne i apsurdne, ali većina nas pristaje na to jer trebamo jaja.
Pa razmislite o tome. Možda Vam se učini da, recimo, teme nisu ljubav i veze nego… La vie.C’est la Vie!
[1] mali Woody – u biti je riječ o Alvyju Singeru dok je bio djete. Alvy je, u biti, Woody Allen pa se u tekstu navodi kao Woody ili mali Woody.
[2] The Universe is expanding – eng. Svemir se širi.
[3] Vjerojatno se odnosi na slike mrtve prirode francuskog post-impresionističkog slikara Paula Cézanna.
[4] Tu autor misli na, po mnogima, najbolju sliku Vincenta van Gogha, Zvjezdana noć.
[5] Vic je uzet iz Allenovog filma Annie Hall.
January 17th, 2010 at 10:35 pm
woody je mali neizdrkani židov opsjednut sexom. ali - genijalan i - unikat!
dobar post!
sirimavo
April 4th, 2010 at 3:39 am
im frequently wandering on the net just about all of the afternoon and so I have a tendency to read a whole lot, which isnt typically a beneficial factor as a large amount of the blogs I find are made up of pointless waste copied from similar internet sites a zillion times, however I’ll hand it to ya this blog is frankly readable and also features some original substance, so kudos for stopping the pattern of simply just copying other peoples’ blogs, if you ever wanna try a couple of hands of zynga poker together just hit me up - you have my e mail :)